Sarajevo, 21. decembar/prosinac 2011. – Danas je u Sarajevu održan nastavak dvodnevne konferencije o temi: „Aktuelno stanje bezbjednosti u Bosni i Hercegovini“ u organizaciji Zajedničke komisije za odbranu i bezbjednost BiH Parlamentarne skupštine BiH. Cilj konferencije je da se kroz dijalog sagledaju postignuća, problemi te prijedlozi i mjere za jačanje uloge institucija koje su angažovane u stvaranju povoljnijeg bezbjednosnog okruženja, a samim tim i bolje bezbjednosti BiH i njenih građana.
Tim povodom federalni ministar unutrašnjih poslova Predraga Kurteš obratio se pristunima sljedećim riječima:
„ Prije svega, dozvolite mi da izrazim svoje zadovoljstvo i odam priznanje organizatoru na tome što nas je sve okupio na jednom mjestu i pružio nam priliku da iznesemo svoje stavove o veoma važnim pitanjima koja se tiču stanja sigurnosti u zemlji, i što smatram još važnijim, saslušamo jedni druge. Ja im na tome zahvaljujem, uvjeren da dijalog nema alternativu. Naročito kada se uspostavi i vodi u Bosni i Herecegovini i posebno onda kada razgovaramo o očuvanju ustavnog poretka, javnog reda i mira i bezbjednosti građana.
Uvjeren sam da dijelim Vaše mišljenje u konstatciji da je trenutna politička, ekonomska i sigurnosna situacija u Federaciji i Bosni i Hercegovini bremenita i teška. Dalje pogoršanje ekonomskog stanja u zemlji, kao posljedice zaoštravanja globalne ekonomske situacije u Evropi je skoro pa neminovnost, a moguće implikacije, još uvijek, neizvjesnog izbora vlasti na nivou Bosne i Hercegovine realnost s kojom se treba i mora računati.
Ovo ističem stoga što neuređen politički sistem i stalno smanjenje ekonomske moći stanovništva, sa tendencijom daljeg pogoršanja socijalnog stanja u društvu, direktno utiču na rast stope kriminala, i regrutovanje novih izvršilaca krivičnih djela.
Događaji poput terorističkog napada na policijsku stanicu u Bugojnu, Ambasadu SAD u Sarajevu, navijačkih nereda u više gradova u Bosni i Hercegovini, ekscesa u kontekstu ugrožavanja sigurnosti čelnika Federacije i Republike Srpske ali i novinara su, uslovno rečeno, novi, ali izuzetno negativni i opasni sigurnosni izazovi sa kojima smo, kao društvo, bili suočeni u posljednje vrijeme. Ovakvi događaji, samom činjenicom da su se desili, vrlo brzo, uz bezbjedonosne su dobijali i ekskluzivno političke atribute, i kao takvi vrlo negativno uticali na opšte stanje sigurnosti u državi.
Preveniranje ovakvih događaja je vrlo teško i zahtijeva visok stepen organizacije i uvezanosti sigurnosnih i policijskih struktura na svim nivoima. Reakcija policije na ovakva događanja, u pravilu, mora da bude brza, profesionalna i bezkompromisna. Slučajevi poput ovih, moraju biti predmet studioznih analiza kojima se trebaju izdiferencirati propusti iskazani tokom konkretne policijske operacije, s prvenstvenim ciljem da se te iste slabosti ne ponove naredni put.
Zadržaću se na terorističkom napadu na Ambasadu SAD u Sarajevu. Osoba sa kriminalnim dosijeom, naoružana dugim oružjem i velikom količinom municije, u popodnevnim satima dolazi pred jedan od najčuvanijih objekata u gradu i državi i u periodu od četrdesetak minuta ispali iz automatske puške više od sto metaka, pri tome ranjava policajca. Pozicija sa koje puca je udaljena manje od 50 metara od dvije i nekoliko stotina metara od još jedne policijske stanice.
Ovo su činjenice, a da li one ukazuju na to da je u preveniranju terorističkog napada, sprječavanju teroriste i načinu njegove neutralizacije bilo propusta treba dati struka – znači čelni ljudi koji rukovode operativnim policijskim sastavom onih policijskih agencija koje borbu protiv terorizma imaju u svojoj nadležnosti. Ja kao ministar unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine, do danas, nisam bio u prilici da vidim izvještaj ili analizu koja bi dala odgovore na ta pitanja.
Upravo u kontekstu svega što sam rekao, prije nekoliko dana sam čelnim ljudima policijskih agencija u Federaciji Bosne i Hercegovine uputio pismo kojim sam ih podsjetio da je stanje sigurnosti u Federaciji BiH ustavna i profesionalna obaveza i odgovornost, prije svih policije, i zatražio dodatno angažovanje svih subjekata, posebno rukovodilaca, prije svega u segmentu blagovremene razmjene operativnih saznanja kao i planiranja i realizacije aktivnosti na preveniranju i sprječavanju ovakvih i sličnih pojava.
Navedeno upozorenje i zahtjev sam uputio potpuno svjestan ograničenja sa kojima se policija suočava s obzirom na postojeći ustavni okvir Federacije, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini. Ona su evidentna i opterećujuća, ali ipak smatram da ozbiljnost aktuelnog trenutka kao i mogući razvoj događaja zahtijeva dodatno angažovanje i preuzimanje odgovornosti za iznalaženje rješenja. Građani od nas očekuju siguran ambijent, primjeren potrebama za njihov normalan život i rad, što smatram legitimnim zahtjevom i našom obavezom koja nema alternativu bez obzira na sva ograničenja.
Kada govorim o ograničenjima, prije svega mislim na organizacionu strukturu policijskog sistema koji čini 16 policijskih agencija, podijeljenu na tri nivoa – lokalni, entitetski i državni, sa nejasnom odnosno nedovoljno precizno određenom podjelom nadležnosti među njima. Profesionalci, pri tome mislim na policiju, najbolje znaju o čemu govorim i do koje mjere ovako postavljena organizaciona šema limitira njihova nastojanja da se efikasno suprotstave kriminalu, posebno onom sa karakteristikama organizovanosti i terorizmu kao najvećoj globalnoj civilizacijskoj prijetnji.
Organizovani kriminal je ušao u pore ovog društva – od lokalnog, preko entiteskog do državnog nivoa. Prostom analizom broja presuđenih predmeta za počinjena krivična djela sa oblikom organizovanosti, pokazaće da je efikasnost u borbi protiv ovog zla, na žalost, niska. U gonjenju i procesuiranju korupcije i koruptivnog ponašanja rezultati su još porazniji. Dva teroristička napada u nešto više od godinu dana su sasvim jasan pokazatelj da Bosna i Hercegovina nije i ne može biti imuna od ove pošasti. U procesu suđenja kriminalnoj grupi koje je u toku, na vidjelo izlaze podaci o sedmičnim transportima desetina, stotina kilograma teških droga iz tačke A u tačku B. Postavlja se logičko pitanje – gdje je i šta radi policija. Odgovor je – ona je tu, ali djeluje i mora djelovati unutar preorganizovanog, komplikovanog i skupog sistema koji koji ne afirmiše nego sputava struku. Kao takve, ni policije država u okruženju i šire, uz svu kurtoaziju s njihove strane, nas ne doživljavaju kao ozbiljnog i pouzdanog partnera.
Odgovori civilne, prije svih zakonodavne, vlasti na do sada iskazana upozorenja struke da im ustavna i zakonska rješenja ne olakšavaju posao, najčešće se baziraju na ekskluzivno političkim, kao ključnim, razlozima koji onemogućavaju intervenciju s ciljem unapređenja zakonskog okvira koji bi policiji omogućio efikasnije djelovanje. Ne zalažući se za bilo kakve radikalne poteze, predlažem da sa nivoa države, pri tome mislim na Ministarstvo sigurnosti i stručna tijela Parlamenta zadužena za pitanja bezbjednosti, što prije krene inicijativa koja će biti na tragu jačanja legislative koja reguliše oblast unutrašnjih poslova, naravno, u okvirima mogućeg, i da se na taj način izađe u susret profesionalcima koji nedostatnu zakonsku regulativu, posebno u oblasti preraspodjele nadležnosti, međusobne saradnje i razmjene operativnih podataka, već godinama, pokušavaju prevazići različitim protokolima i memorandumima o saradnji i podršci. Želim vas uvjeriti da ovaj moj prijedlog nema bilo kakav politički, već isključivo profesionalni kontekst, baziran na procjeni da izazovi sa kojima smo već danas suočeni zahtijevaju brzu dijagnostiku stanja i hitnu reakciju.
U posljednjih nekoliko mjeseci ste svjedočili različitim reakcijama koje su uslijedile na inicijativu donošenja novog Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije BiH, odnosno istih zakonskih rješenja na kantonalnim nivoima. Smatram se obaveznim i ovom prilikom ponoviti da se radi o legitimnoj inicijativi kojom civilna vlast u Federaciji BiH želi preuzeti odgovornost i kroz zakonom propisana rješenja uvesti više reda u oblast unutrašnjih poslova. Ustav Federacije BiH unutrašnje poslove stavlja u nadležnost kantona i Federacije BiH, iz čega proizilazi obaveza svakog od kantona da kroz skupštinsku proceduru donese svoj vlastiti zakon, što se odnosi i na Parlament Federacije BiH za federalni nivo. Intencija ministara na kantonalnom nivou je da se ta zakonska rješenja harmoniziraju u onoj mjeri u kojoj je to maksimalno moguće, i ja sam tu inicijativu podržao. S druge strane, odgovorno tvrdim, da ova zakonska rješenja, posebno Zakon o unutrašnjim poslovima Federacije BiH, neće na bilo koji način dovesti u pitanje operativnu samostalnost i finansijsku neovisnost policije. Uplitanje bilo čijeg uticaja, posebno onog političkog, ne smije biti opcija. Određena neslaganja koja se tiču sadržaja ovog zakonskog rješenja, smatram korisnim i dobrim, odnosno garancijom da će predloženi tekst kroz zakonom predviđenu, demokratsku proceduru donošenja – dva čitanja i javna rasprava biti dopunjen i u konačnici usvojen u obliku koji će garantovati njegovu efikasnost i provodivost u praksi. Lično, nemam sumnje da će ovaj zakon, kada bude usvojen, značajno doprinijeti jačanju ukupne sigurnosne strukture u Federaciji ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.
Na kraju, još jednom želim podcrtati da kada govorim o ovako važnim pitanjima, ja jednostavno smatram da stanje u kome se, kao društvo, nalazimo zahtijeva vrlo jasne poteze u oblasti jačanja sistema bezbjednosti kojima ćemo, prije svega, dijagnosticirati slabosti i odmah krenuti u njihovo otklanjanje. Taj proces može biti uspješan ukoliko u prvi plan, umjesto političkih, stavimo interes građana i struke naravno. Profesionalcima se može i mora pružiti daleko efikasniji koncept organizacije i uvezanosti, jasna raspodjela nadležnosti i precizniji zakonski okvir koji će osigurati neovisnost u djelovanju ali i rezultat staviti u prvi plan.
Fedralno ministarstvo unutrašnjih poslova će aktivno učestvovati u svakom procesu koji bude na tom tragu, a ja lično sam na dispoziciji, prije svih kolegama Ahmetoviću i čađi, ali i direktorima svih agencija, uvijek spreman za dogovor i traženje rješenja koja su na tragu zaštite interesa građana Federacije i države Bosne i Hercegovine u cjelini. (KRAJ)