Piše: Elis BEKTAŠ
Foto: Velija Hasanbegović
Policijska akademija Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u Sarajevu nasljednica je nekadašnje srednjoškolske ustanove u kojoj su se tokom socijalističke epohe školovale brojne generacije milicionera. Srednja škola unutrašnjih poslova, koja je za vrijeme SRBiH nosila ime narodnog heroja Mija Keroševića Guje, osnovana je 1970. godine, prvo kao trogodišnja, a potom kao četverogodišnja obrazovna ustanova kroz koju su prolazili, uglavnom, muškarci. Za razliku od prakse desetljećima prisutne u velikom broju demokratskih zemalja, da se budući policajci biraju među onima koji su već završili neku od odgovarajućih škola u građanstvu i da potrebna znanja i vještine stječu kroz fokusirani trening, socijalistički režim, računajući na vlastitu dugovječnost, ili možda predviđajući svoj skori kraj, odlučio se na uspostavljanje zasebnog sistema za školovanje policijskih kadrova.
Iz aspekta vladajućeg režima, ta odluka nije bila lišena svakog razbora jer je tako stvaran lojalan, skoro kastinski represivni aparat koji je, čuvajući režim, ustvari čuvao vlastite privilegije. Primjedbe s aspekta vođenja države bile su, međutim, znatno brojnije. To je, prije svega, bila skuplja opcija jer se za pitomce škola za buduće milicionere morala organizirati kompletna nastava, dakle, i opći predmeti, a ne samo specijalistička. Takvi kadrovi u slučaju napuštanja službe često su bili na samoj granici civilne upotrebljivosti – morali su prolaziti dugotrajnu prekvalifikaciju.
Ova je škola bila poprište jednog od prvih većih okršaja na početku rata u Sarajevu, kada su je napali i zauzeli odmetnuti elementi MUP-a koji su iskazali lojalnost Karadžiću. Mladi i još neiskusni pitomci škole pod vodstvom malog broja starijih policajaca nisu imali šansu protiv ranije pripremljene odmetničke akcije. Tom prilikom, 5. aprila 1992. godine, poginuo je šesnaestogodišnji Rogatičanin i učenik škole Samir Mišić, koji je prošle godine posthumno odlikovan Zlatnom policijskom značkom, uručenom njegovom bratu Jasminu.
Potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i okončanje ratnih operacija u Bosni i Hercegovini stvorili su preduvjete za ponovno uspostavljanje sistema za školovanje policajaca, ovaj put na modernijim i zdravijim osnovama. Na osnovu Aneksa 11 mirovnog sporazuma, a u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o unutrašnjim poslovima FBiH iz 1998. godine, u oktobru iste godine, uz nesebičnu stručnu i materijalnu pomoć međunarodne zajednice, ugašena je dotadašnja škola i uspostavljena je Policijska akademija FMUP. Akademija je primala svršene srednjoškolce, koji su potom prolazili dvanaestomjesečnu obuku, nakon čega su stjecali zvanje policajca i mogli su biti raspoređeni na početne dužnosti u policijskim tijelima u Bosni i Hercegovini.
U početnom razdoblju rada Policijske akademije bila je naročito značajna podrška IPTF-a (International Police Task Force) i ICITAP-a (International Criminal Investigative Training Assistance Program), a tada je, kroz saradnju s policijama i obrazovnim institucijama stranih zemalja, uspostavljen i koncept obuke koji se i danas primjenjuje uz odgovarajuća prilagođavanja razvoju potreba.
Ispravljanje greške iz prošlosti
Utjecaj Sjedinjenih Američkih Država iskazan je kroz orijentaciju obuke policije prema građaninu, odnosno, na rad policije u zajednici kroz organizaciju života i rada na Akademiji uz uvažavanje lokalne tradicije te kroz razvijanje modularnog koncepta obuke za sve vrste policijskih agencija i za sve nivoe. Švicarci su prenijeli svoja iskustva o obuci i radu policije u decentraliziranim zajednicama te o medijatorstvu kao sve prisutnijem metodu policijskog djelovanja. Španska iskustva prenijeta Policijskoj akademiji vezana su za organizaciju i izvođenje situacione nastave koristeći modernu infrastrukturu i što više nastavnih učila kako bi se ispunio princip očiglednosti, te za modernizaciju sistema angažiranja vanjskih saradnika u procesu obuke. Turska, Njemačka, Belgija, Norveška još su neke od zemalja čije su policije prenijele svoja iskustva Akademiji u sarajevskom naselju Vraca.
Policijska akademija nije imala ravnomjeran i stalno uzlazeći razvojni put. Prošla rukovodeća garnitura zadovoljavala se inercijom u radu. Pritom je, vođena primamljivošću ličnih privilegija, ostvarila organizacionu izmjenu koja je mogla ugroziti budućnost ove obrazovne institucije – osobe zaposlene na Akademiji prevedene su, protivno praksi uobičajenoj u svijetu, iz statusa policijskih u status državnih službenika. O ovom problemu i budućnosti Akademije razgovarali smo s Nusretom Beširevićem, šefom Odsjeka osnovne policijske obuke, koji, po odluci federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare, obavlja i poslove iz nadležnosti direktora Akademije.
“Kada je Policijska akademija tek osnovana, stanje je bilo veoma dobro jer su tadašnji službenici bili policajci. Međutim, 2007. godine oni su iz policijskih prevedeni u državne službenike, što je priličan nonsens jer nigdje u svijetu državni službenici ne proizvode policijske. Uložili smo napore da se osoblju Akademije vrate policijska ovlaštenja, većina je naših ljudi certificirana i ispunjava sve potrebne uvjete. U tom procesu imamo punu podršku ministra Čampare, koji razumijeva složenost ovog problema. Naime, ukoliko poslovnik ne bude predviđao da uposlenici Akademije budu ujedno i ovlaštene službene osobe, bit će veoma teško, ako ne i nemoguće, pronaći državne službenike koji mogu preuzeti posao od trenutnog osoblja kada ono ode u mirovinu. Trenutno se obavljaju konsultacije s Ambasadom SAD‑a i OHR-om i očekujemo da će ovo pitanje biti riješeno u najskorije vrijeme”, kaže Beširević.
Pitamo Beširevića koga sve obučava Policijska akademija. “Kroz ovu ustanovu prolaze budući uposlenici svih deset kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji BiH, pripadnici FMUP-a te sudske i zatvorske policije. Pored toga, provodimo stručnu obuku zaštitara, kao i obuku građana u rukovanju vatrenim oružjem. Pošto smo jedina ustanova na teritoriji Federacije BiH ovlaštena za obuku policijskih kadrova, možemo u slučaju potrebe obučavati i pripadnike policije Distrikta Brčko i Granične policije te, ako bude takvih zahtjeva, i pripadnike MUP‑a RS-a i strane državljane. Kad već govorim o tome, moram naglasiti odličnu saradnju koju Akademija ostvaruje s Akademijom u Banjoj Luci te s Policijskom akademijom iz Danilovgrada u Crnoj Gori, kao i onom iz Srbije. Spisak agencija i tijela s kojima sarađujemo bio bi nepotpun ako ne bismo spomenuli ICITAP, TIKA i OSCE, koji nam asistiraju u organizaciji i izvođenju raznovrsnih specijalističkih formi obuke”, naglasio je Beširević.
Uhljebljenje je pogrešan motiv
Udarni su programi obuke za zvanje policajca i za zvanje mlađeg inspektora. Prvi traje osam, a drugi šest mjeseci, pri čemu su u oba programa posljednja tri mjeseca predviđena za praktičnu nastavu. Beširević nam objašnjava uvjete za ulazak u program obuke: “Nekada su u srednju policijsku školu dolazili zbunjeni i uplašeni dječaci u dobi od petnaest godina. Sada dobijamo već formirane mlade osobe, što znatno olakšava rad. Pored besprijekornog psihofizičkog zdravlja, uvjet za osnovnu policijsku obuku jeste završena srednja škola u građanstvu, a da bi neko ušao u program obuke za zvanje mlađeg inspektora potrebno je da ima završenu najmanje višu školu. Prvi mjesec obuke kandidati su pod stalnim nadzorom s ciljem selekcije – desi se, istina rijetko, da neko zaluta ovdje. A ovo nije posao za one koji traže uhljebljenje već za one koji vole policijski posao, koji je jedan od najtežih i najzahtjevnijih.”
Brojevi koji prikazuju ostvarenu i predviđenu obuku samo za policajce u toku 2016. godine zorno svjedoče o obimu posla u Policijskoj akademiji na Vracama. Do sada je obučeno 75 policajaca, obuka je za 205 njih u toku, a iskazane su potrebe za obukom još 386 policajaca kako bi kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova mogla popuniti svoje redove. Takav intenzitet aktivnosti razlog je što je vrijeme osnovne obuke skraćeno s nekadašnjih dvanaest na sadašnjih osam mjeseci. “Do tog skraćenja došlo je na prijedlog kantonalnih komesara policije koji su tražili da se za što kraće vrijeme proizvede potreban broj policajaca. To skraćenje nije ostvareno nauštrb kvalitete obuke nego tako što su određeni sadržaji reducirani na nužni minimum. Naravno, obuka je bolja što duže traje, tako da i mi u relativno skorijoj budućnosti planiramo povratak na 12 mjeseci, ali to trenutno ne možemo zbog iskazanih potreba za obukom. Kada školovanje bude trajalo 12 mjeseci, to neće biti postignuto povećanjem fonda časova za predmete za koje je praksa potvrdila da se uspješno svladavaju i s trenutnim fondom, već uvođenjem novih sadržaja, poput obuke u plivanju, logorovanja i slično, a možda čak i učenja stranih jezika, premda većina kadeta u Akademiju dolazi sa znanjem nekog stranog jezika, uglavnom engleskog. To je veoma značajno iz barem dvaju razloga – prvo, Bosna i Hercegovina sve se više okreće ka turizmu, što podrazumijeva i sve veći broj stranaca kojima može zatrebati policijska pomoć, i drugo, sigurnost je danas nemoguće zatvoriti unutar nacionalnih granica i saradnja između policijskih tijela na međunarodnom nivou od vitalnog je značaja, a ona je nemoguća bez poznavanja stranih jezika”, navodi Beširević.
Pitamo ko obučava buduće policajce i inspektore. “Dio nastave izvodi osoblje Akademije, a nedostajući dio osigurava se na osnovu protokola o međusobnoj saradnji s kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova. Istaknuti pripadnici policije iz kantonalnih ministarstava upućuju se ovdje da bi učestvovali u obuci. Jedan je od njih, recimo, inspektor Faruk Avdagić iz MUP-a Tuzlanskog kantona, koji vas je vodio na poligon”, odgovara Beširović i nastavlja: “U budućnosti nam je cilj ostvariti optimalni odnos između matičnog i gostujućeg nastavnog osoblja u omjeru 40-60. Zbog toga imamo u planu intenziviranje saradnje s Fakultetom kriminalistike, Pravnim i Fakultetom političkih nauka.”
Materijalna baza preduvjet je za funkcionalnost obuke. Policijska akademija, ističe Beširović, trenutno nema razloga za nezadovoljstvo u pogledu nastavnih sredstava, ali potrebno je voditi računa o amortizaciji, a ujedno se moraju nabavljati i nova, uporedo s napredovanjem procesa obuke i s usložnjavanjem sigurnosnih izazova, kako bi budući policajci mogli biti odgovarajuće pripremljeni za suočavanje s njima. “Ono što je problem”, kaže Beširević, “jeste činjenica da Akademija nema vlastitu logistiku već se oslanja na druga tijela. No, zahvaljujući razumijevanju i energičnosti federalnog ministra Čampare, i taj će problem uskoro biti riješen – po novom pravilniku o unutrašnjoj organizaciji FMUP‑a, Akademija će imati vlastiti logistički organ. Ali mi se već sada ponašamo domaćinski prema ovom kompleksu, uposlenici Akademije i kadeti angažirani su na održavanju reda.” I zaista, lijepo je vidjeti uredan krug, pokošenu travu na zelenim površinama, drveće bez lišća ispod sebe, pistu bez opušaka…
Iskustvo – armatura znanja
Što se tiče nastavnog plana i programa te sadržaja obuke, on uključuje poznavanje i primjenu zakona, osnovne i posebne policijske postupke, odnosno taktike, tehnike i procedure, obuku s vatrenim oružjem, te fizičku obuku u borbi. Nastavni sadržaj prati zakonska rješenja i najsavremenije svjetske trendove, a iskustva iz rada policije u našoj zemlji ugrađuju se u nastavu na dva načina. “Mi nismo klasična policijska agencija, pa ne dobijamo biltene, odnosno izvještaje i analize policijskog rada u BiH. No, naši se planovi i programi dostavljaju kantonalnim ministarstvima, koja kroz mišljenja, primjedbe i sugestije mogu utjecati na prilagođavanje sadržaja”, govori Beširević i dodaje: “Drugi način jeste angažman iskusnih kadrova iz kantonalnih policija, o čemu sam već govorio. Niko nije pozvaniji budućim policajcima prenijeti iskustva iz policijskog posla od onih koji su ta iskustva stjecali na terenu.”
(Kompletan tekst pročitajte u novom broju magazina STAV, koji je u prodaji)